Svi primjećujemo kako svećenici za svako vremensko razdoblje crkvene ili liturgijske godine, kao i za pojedini spomendan, svetkovinu ili obred imaju vlastitu liturgijsku boju. Kada se koja upotrebljava definirano je rimskim kanonom liturgijskih boja, a simboliziraju:

• Zlatna (zamjenjuje ju bijela) boja (simbol uskrsnog svijetla) znak je radosti i nevinosti, čistoće, veselja i nebeskog sjaja. Zato Crkva upotrebljava bijelo ruho u svetkovine Gospodinove, bl. Djevice Marije, anđela i onih svetaca, koji nisu mučenici.
• Crvena boja (žari kao plamen i krv) znači ljubav i trpljenje. Zato je Crkva određuje za Duhove, za svetkovine sv. Križa i Krvi Gospodinove, za svetkovine apostola i mučenika.
• Zelena boja (poput proljetnoga zelenila) znak je ufanja u vječni život. Sva naša nada je u Isusu. Crkva određuje tu boju u nedjelje poslije Bogojavljenja i poslije Duhova. Kada na te nedjelje dođe druga veća svetkovina, onda se od nje uzima služba, a po tom i boja te svetkovine.
• Ljubičasta boja (ljubice) znak je poniznosti i ništavila. Zato se upotrebljava u pokorničke dane (došašća, korizme, u molitvene i kvatrene dane, sprovodne obrede, ispovijedi) kao izvanjski znak i poziv na odricanje, po tom i na malenost pred Bogom.
• U nekim krajevima možemo još susresti crnu boju (znak je žalosti, noći i groba) i ružičastu boju označava radost u žalosnim danima (može se upotrebljavati na treću nedjelju došašću i četvrtu nedjelju Korizme)

Iz gore navedenoga vidimo kako je u liturgiji mnogo toga s razlogom. Neka i ova kratka napomena bude za tvoje bolje razumijevanje i doživljaj milosnih otajstava, koje nam Bog dijeli po različitima sakramentima i obredima.